Putevima 110. brigade 2024.
Naša najdužu i zasigurno najtežu biciklijadu ove godine pamtit ćemo još dugo, dugo.
Kao i svake godine ,a sada već po 18.put, povodom 33.obljetnice formiranja 110.brigade ZNG/HV,
naš klub u suradnji sa udrugom Hrvatskih branitelja 110.brigade organizira biciklijadu koja se vozi njihovim ratnim putem.
Subota 29.06.2024.krećemo u 8h sa Turnja. 17 članova "pedale" i naši prijatelji i biciklisti ostalih biciklističkih klubova i udruga.
Znali smo da nas čeka topao dan ali ni visoke temperature ni 130 km ispred nas nisu nas obeshrabrili da se sprovede još jedna prelijepa vožnja sjećanja na naše poginule ratnike.
Kroz naš grad Karlovac pa ravnicom prema Lasinji gdje nas je dočekao načelnik gosp. Mario Perčić sa svojim djelatnicima općine došli smo relativno brzo.
Ispred spomenika svi zajedno odali smo počast palim borcima za Hrvatsku.
Prema Boviću, Blatuši, Vrginmostu do Biljega vozilo se teško ali sa zadovoljstvom na dobrom odazivu i veselom raspoloženju svih sudionika.
Ispred ugostiteljskog objekta na Biljegu uslijedio je šok i nevjerica. Sekunde su bile dovoljne da jedan bezumnik pokvari naš put.
Punim se gasom dva puta *namjerno* zaletio u nas, terasu i bicikle, svjestan ljudi koji su mirno sjedili na stepenicama terase i uz bicikle.
Potpuno svjesno se nakon tog pomahnitalog nasrtaja, uključio na cestu i pobjegao.
Zgaziti je htio sve ispred sebe.
Bicikli su vučeni pod vozilom 10 metara, tragovi su ucrtani u asfalt.
Povukao je Kiku i sfrkao pod vozilo.
Pravo je čudo da se Kika izvukla samo sa lakšim ozljedama i da više nije nitko stradao, jer na suludoj putanji bilo je nekoliko biciklista koji su se uspjeli izmaknuti, a spasila nas je i povišena izvedba terase na koju se nije mogao autom popeti.
Ubrzo potom pozivamo i dolaze sve službe.
Policija, hitna medicinska pomoć koja poziva odmah i hitnu medicinsku helikoptersku službu.
Sve se odvija u minutama.
Kika odlazi za Zagreb, a mi u čudu, istraumatizirani ne znamo što i kako dalje.
Nakon što je policija završila sa očevidom kupimo ostatke bicikala u kombi, odlazimo ipak preko Ključara na Muljavu. Dio se spustio direktno za Vojnić.
Odlučili smo vožnju odvoziti do kraja. U međuvremenu smo saznali da je Kika van životne opasnosti sa lakšim ozljedama.
Nećemo nikada dozvoliti da nas akcije pojedinaca zaustave. S ponosom ćemo i dalje nositi naše prekrasne dresove.
Želimo se zahvaliti udruzi Hrvatskih branitelja 110.brigade na pomoći i potpori.
Zahvaljujemo se općini Lasinja, Hrvatskim šumama i svim službama koje su odmah pristigle na mjesto događaja.
Hvala i Vama svima, koji nas pratite, našim prijateljima biciklistima koji nam se pridružuju na vožnjama.
Našem gradu i županiji na potpori.
Tebi draga Kika hvala što si nam se i ovaj puta pridružila. Želimo ti brzi oporavak da se što prije sa svojim "Brzićim" vratiš na naše prelijepe Hrvatske ceste i da nam se opet pridružiš na " Pedalinim " vožnjama.
Zapisnici sa prvih vožnji Pedale Laganini
Prenosimo Vam ekskluzivne zapisnike prvih vožnji Pedale Laganini još davne 2006. godine.
Izvješća je sastavio Zlatko Lenuzzi. Uživajte!
Zapisnik sa prve organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Zapisnik sa druge organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Zapisnik sa 3. organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Zapisnik sa 4. organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Zapisnik sa 4. organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Datum: 17. Travanj 2006. Godine
Polazak ispred prostorija kluba u 15 sati
Planirana ruta:
Karlovac – Mostanje – Logorište - Belajske Poljice - Vikendica Davorina Zlatića (piše) - Belajska Vinica - Mrežnički Varoš - Mrežnički Brig - Donje Mrzlo Polje - Mala Švarča – Logorište – Mostanje - Karlovac
Planirano kilometara: 34 km
Vođa puta: Boris Suknaić
Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Zlatko Lenuzzi, Sanja Horvatić, Pastuović Stjepan, Veselin Brmalj, Vlado Latković, Mato Prpić, Đuro Matijević, Amirudin Talakić
Zamalo smo krenuli na vrijeme. Ali onda je došao prijatelj Đuka i rekao da ga pričekamo kod Poljanca jer mora obaviti, citiram "neke važne stvari".
U stvari prevezao je ženu doma i išao se presvući. Iz gore navedenog razloga početak vožnje bio je vrlo kratak i trajao je svega nekoliko minuta jer smo morali stati u gostioni kod Poljanca i čekati gospodina Đuku desetak minuta (možda malo manje).
Vrijeme čekanja smo iskoristili tako da smo pregledali opremu. Pogotovo nas je impresionirala kaciga doc-a Talakića jer stvarno izgleda dobro i konstatirali smo da bi svi morali imati kacige kad idemo na vožnje.
Vrijeme je lijepo i sam početak krenuo je veoma uspješno što i potvrđuje i postignuto vrijeme jer smo preko Mostanja, Logorišta i Belajskih Poljica do vikendice gosp. Zlatića stigli u vremenu od nekakvih pola sata.
Sve bi bilo u redu da nije bila velika vrućina pa je veliki dio članova bio dehidriran i stajanka kod gore navedenog gospodina bila je više nego potrebna.
Bili smo dočekani kao kraljevi (i jedna kraljica) te smo u garaži navalili na zalihe pive i gemišta uvaženog gosp. Zlatića koji je inače fan kluba Pedala Laganini.
Samo iz razloga što smo morali ponovo čekati Đuku, koji je zasigurno odlučio minirati današnju vožnju, krenuli smo put mrežničkog briga. Stigli smo tamo u velikom stilu kao zapažena grupa jer je gostiona na brigu bila puna kao čep nedjeljnih izletnika.
Ponovo je na redu mala okrijepa koja se sastojala od samo dvije litre i vode i jedno pola sata sjedenja (odmora), u ugodnoj atmosferi.
Povratak je bio preko mosta koji veže Brig i selo Belaviće i onda prema Duga Resi. Sve je prošlo bez incidenata u laganoj i rekreativnoj vožnji (kao da nam nešto drugo i preostaje). Preko Mrežničke Varoši, Donjeg Mrzlog Polja, Male Švarče, Logorišta i Mostanja vratili smo se u bazu.
Vidno iscrpljeni ali zadovoljni izvoženom rutom svi članovi kluba prionuli su zasluženoj zakusci koja se sastojala od fino skuhane šunke, jaja, mladog luka, što je djelo predsjednika kluba gosp. Jerinića. Sve to popraćeno je sa odgovarajućom količinom uglavnom muzirajućih napitaka tipa gemišt.
Naknadno su nam se pridružili i član kluba Nino Šikić i prijatelj kluba gosp Mamić, ali nismo se dugo zadržavali već smo veseli i zadovoljni napustili prostorije oko 19 sati jer ipak je to uskršnji ponedjeljak.
U Karlovcu dana 18. travnja 2006. godine
Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi
Zapisnik sa 3. organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Datum: 09. travanj 2006. godine
Polazak ispred prostorija kluba u 9,30 sati
Planirana ruta: Karlovac-Mostanje-Logorište-Belajske Poljice – Podvožić - Gornji Velemerić - Donji Velemerić-Selišće- Ladvenjak-Belajske Poljice-Logorište-Turanj-via cocta na Mekušje-preko drvenog mosta u prostorije kluba- povratak oko 12 sati
Planirano kilometara: 34 km
Vođa puta: Brkić Vlado
Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Zlatko Lenuzzi, Sanja Horvatić, Pastuović Stjepan, Vlado Brkić, Karlo Marić
Postalo je već tradicionalno da ne možemo krenuti na vrijeme. Ovaj puta pasti je šuplja guma prije samog starta. Uz svesrdnu pomoć tehničkog savjetnika kluba gospodina Sajevca-Saje guma je popravljena (pokrpana) i vođa puta gosp. Brkić odobrio je početak vožnje.
Krenuli smo oko 9,40. Vrijeme je idealno za vožnju i ekipa je poletjela ko jato tića tako da je pojedince trebalo malo kočit kako bi novajlija u klubu gđa. Sanja uspjela održati korak (pedalu) sa ostatkom ekipe.
Sve je bilo dobro dok je bilo ravno, međutim čim je počela uzbrdica, a to je poslije Belajskih Poljica , evo nevolje. Ekipa čak nije izdržala do gostione-odmorišta već smo bili prisiljeni stati na autobusnoj postaji u Podvožiću jer je zavladala žeđ (koja je na sreću ubrzo ugašena sa nešto bevande, gemišta i fuj vode).
Nakon kratkog ali efikasnog odmora ekipa kao preporođena kreće (nizbrdo) prema podvožiću donjem gdje se nalazi svratište, istina i bog još neotvoreno ali vrlo lijepo, gdje smo malo prisjeli, odmorili, popili ostatke gemišta i bevande dok su neki čak isfehtali i pivu od dobrog gazde. Malo smo i primezili jer bilo je malo špeka , kruha, i luka. Prava gozba.
Neki su evocirali uspomene na mladost (Pasta) i kako su se nekada davno na polju uz samu koranu igrale neke sportske igre navodno za ekipu Vjesnika igrao je i navedeni (jadne li ekipe) protiv ekipe Elektromaterijala (ekipa gazde svratišta). Korana je visoka i neki su izjavili kako bi se valjalo i okupati, ali na sreću nitko to nije shvatio za ozbiljno.
Povratak je bio fenomenalan jer je cijela ekipa krenula od Markana s takvim elanom da smo stali već nakon 300-400 metara jer se ispriječilo neko brdo i svi su sišli sa svojih međunožnih gurala i krenuli pješice o čemu i svjedoče i slike koje se nalaze u privitku ovog izvješća.
Ponovo smo se nizbrdo stuštili kao oluja i krenuli put Karlovca. Ipak ne ide sve tako jednostavno jer je vođa puta proglasio da moramo stati u Belajskim Poljicama tj. lokalnoj praoni auta u sklopu koje se nalazi i birtija.
Tu smo imali kratki predah uz ostatke raznih pića i pokoje pivce jer neki kažu da je piva najbolji lijek za žeđ poslije naporne vožnje. Krenuli smo preko logorišta prema Karlovcu, i sve protiče u najboljem redu. Jedino se nova članica kluba Sanja žalila da je bole određeni donji dijelovi leđa pa i šire, ali je sve izdržala kako se i priliči prvoj dami kluba.
Stigli smo do prostorija kluba svi na broju kako smo i krenuli i takav uspjeh odmah smo proslavili sa litrom i vodom ili dvije, više se ne sjećam.
U Karlovcu dana 12. travnja 2006. godine
Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi
Zapisnik sa druge organizirane vožnje kluba Pedala – Laganini
Datum: 01. Travanj 2006. godine
Polazak ispred prostorija kluba u 14,30 sati
Planirana ruta: Karlovac- preko Banije-Orlovac-Rečica (kratki odmor u lokalnom dućanu-pivica)- Šišljavić – Donja Kupčina (odmor u gostioni)-povratak za Karlovac istim putem
Planirano: 60 km
Vođa puta: Latković Vlado
Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Vlado Latković, Đuro Matijević, Stjepan Pastuović, Zlatko Lenuzzi
Polazak je bio na vrijeme tj. točno u 14,35. Vrijeme je povoljno, nije hladno, nije vruće, idealno za vožnju. Laganim tempom bez problema i žurbe dolazimo do lokalnog dućana u rečici gdje je i predviđen odmor uz piće (piva).
Vođa puta Vlado, oduševljen sa svojim biciklom koji istina i nije baš najnoviji ali u svakom slučaju izuzetno dobar, forsira tempo koji i nije po volji jednom dijelu grupe te isti dobiva kritike i smanjuje tempo vožnje. Vožnja dalje protiče mirno i sabrano sve do ulaska u zagrebačku županiju gdje je cijela grupa uz gromoglasno skandiranje predsjedniče, predsjedniče! Propustila gosp. Đorđa Jerinića – Đoksu da prvi prođe preko granice što bi simbolički značilo da za klub Pedala Laganini ne postoje granice već da je samo umor, iscrpljenost, konzumiranje previše tekučine ili hrane možebitan razlog nametanja nekih granica ovom već sada slavnom klubu odnosno njegovim članovima.
Selo Donja Kupčina nije daleko ali noge već trnu a i žeđ je prisutna tako da neki članovi grupe već prigovaraju vođi puta da je odabrao gostionu koja je malo predaleko za naše mogućnosti ali je na kraju vođa puta gosp. Vlado na novom – starom biciklu trijumfalno prvi uletio u dvorište gostione.
Okrijepa je trajala nekoliko desetaka minuta uz nešto malo vina i grupa se uputila nazad uz izuzetak gosp. Tice koji je odlepršao nešto prije jer je imao neke društvene obaveze u Karlovcu u 19 sati.
Bez nekih većih problema te uz stajanje ponovo u Rečici (trgovina) i jednoj lokalnoj gostioni nepoznatog naziva put je završio tamo gdje je i počeo, pred prostorijama kluba.
Već tradicionalno grupi se pridružio član kluba dr. Nino Šikić i druženje je trajalo još par sati uz nešto malo vina i oko pol lakta jegera na salatu.
U Karlovcu dana 01. travanj 2006. godine
Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi - Tica
