Datum: 26. Ožujak 2006. godine

Polazak ispred prostorija kluba u 15 sati

Planirana ruta: Karlovac- Jelsa- Zadobarje (pauza u lokalnoj trgovini)- Grdun (papalina)- Jaškovo (pauza pred lokalnom trgovinom)-Pokuplje-Hrnetić-preko banije - prostorije kluba u haulikovoj.

Planirano kilometara: 32 km

Vođa puta: Jerinić Đorđe

Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Vlado Latković, Đuro Matijević, Stjepan Pastuović, Iva Radočaj, Vlado Brkić, Svetozar Matanović, Ljubo Šainović, Zlatko Lenuzzi, Aleksandra Mataković (plus tri ženske nepoznata imena).

Polazak je odgođen za desetak minuta jer je zbog navodnih subverzivnih djelatnosti neodgovornih pojedinaca (najvjerojatnije u gostioni kod poljanca), predsjednik kluba gosp. Đorđe Jerinić zamalo počeo vožnju sa praznom gumom. Uz intervenciju i pomoć Ive Radočaja (koji je jedini imao pumpu) guma je pripumpana i vožnja je počela.

Ženski dio grupe ubrzo nakon početka vožnje se odvojio jer im je muški dio grupe bio daleko prespor što je naravno izazvalo ogorčeni prosvjed i revolt muškog dijela. Do lokalne trgovine u zadobarju sve je proteklo u redu jedino što je predsjednik kluba ponovo morao pripumpati gumu.

Nakon male okrijepe (sok. piva, kratko) krenulo se dalje prema grdunu. Osim manjeg dijela grupe (Pasta i Đuka) svi su ostali stoički prošli pored gostione a da nisu pristupili obredu okrijepe. Tek u Jaškovu svi su zahtjevali stanku i kratki odmor a pogotovo vođa puta i naš predsjednik kluba kojemu je guma ponovo bila prazna. Ponovo mala okrijepa (litra i voda) i put je nastavljen.

Guma predsjednika skroz je popustila negdje na drežniku i uz susretljivost lokalnih dama predsjednik kluba (kako se i dolikuje jednom predsjedniku) autom je prebačen do prostorija kluba, dok je njegov prošupljeni bicikl došlepao tajnik kluba Zlatko Lenuzzi uz pomoć Vlade Latkovića i Stjepana Pastuovića koji su regulirali promet i pomogli da bicikl bude nesmetano došlepan do prostorija kluba.

Odmah po dolasku u klub predsjednik je pristupio kuhanju kobasa jer su kod nekih članova kluba primjećeni simptomi totalne iscrpljenosti te se odmah pristupilo radnjama koje bi pomogle njihovom što prijem oporavku (kobase, senf, hren, kruh, piva i vino).

Zlatko Lenuzzi zamolio je prisutne, koji su još bili moćni, da mu pomognu preokrenuti čamac koji je bio nasukan kod starog auto kampa. Odmah su se odazvali Iva Radočaj, Boris Suknaić, Đuka Matijević i Ljubo Šainović. Čamac je ubrzo okrenut ali u povratku dogodila se još jedna nezgoda tj. Borisu Suknaiću (zamjeniku predsjednika) također je prošupljena guma.

Nakon povratka u klub svi smo se i to opravdano zapitali nije li to stvarno neka subverzivna djelatnost nekoga iz gostione poljanac jer je i navedeni zamjenik predsjednika prošao pored inkriminirane gostione. Stvar će biti ispitana tako je barem obećao predsjednik kluba i za istragu odmah ovlastio gosp. Stjepana Pastuovića.

Nakon vožnje (dakle samo na okrijepu) došao je i član kluba Nino Šikić a nešto kasnije i Dražen Lemić (morao odšlepati u kamensko zamjenika predsjednika i njegov prošupljeni bicikl).

U Karlovcu dana 27. ožujka 2006. godine

Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi

Datum: 01. Travanj 2006. godine

Polazak ispred prostorija kluba u 14,30 sati

Planirana ruta: Karlovac- preko Banije-Orlovac-Rečica (kratki odmor u lokalnom dućanu-pivica)- Šišljavić – Donja Kupčina (odmor u gostioni)-povratak za Karlovac istim putem

Planirano: 60 km

Vođa puta: Latković Vlado

Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Vlado Latković, Đuro Matijević, Stjepan Pastuović, Zlatko Lenuzzi

Polazak je bio na vrijeme tj. točno u 14,35. Vrijeme je povoljno, nije hladno, nije vruće, idealno za vožnju. Laganim tempom bez problema i žurbe dolazimo do lokalnog dućana u rečici gdje je i predviđen odmor uz piće (piva).

Vođa puta Vlado, oduševljen sa svojim biciklom koji istina i nije baš najnoviji ali u svakom slučaju izuzetno dobar, forsira tempo koji i nije po volji jednom dijelu grupe te isti dobiva kritike i smanjuje tempo vožnje. Vožnja dalje protiče mirno i sabrano sve do ulaska u zagrebačku županiju gdje je cijela grupa uz gromoglasno skandiranje predsjedniče, predsjedniče! Propustila gosp. Đorđa Jerinića – Đoksu da prvi prođe preko granice što bi simbolički značilo da za klub Pedala Laganini ne postoje granice već da je samo umor, iscrpljenost, konzumiranje previše tekučine ili hrane možebitan razlog nametanja nekih granica ovom već sada slavnom klubu odnosno njegovim članovima.

Selo Donja Kupčina nije daleko ali noge već trnu a i žeđ je prisutna tako da neki članovi grupe već prigovaraju vođi puta da je odabrao gostionu koja je malo predaleko za naše mogućnosti ali je na kraju vođa puta gosp. Vlado na novom – starom biciklu trijumfalno prvi uletio u dvorište gostione.

Okrijepa je trajala nekoliko desetaka minuta uz nešto malo vina i grupa se uputila nazad uz izuzetak gosp. Tice koji je odlepršao nešto prije jer je imao neke društvene obaveze u Karlovcu u 19 sati.

Bez nekih većih problema te uz stajanje ponovo u Rečici (trgovina) i jednoj lokalnoj gostioni nepoznatog naziva put je završio tamo gdje je i počeo, pred prostorijama kluba.

Već tradicionalno grupi se pridružio član kluba dr. Nino Šikić i druženje je trajalo još par sati uz nešto malo vina i oko pol lakta jegera na salatu.

U Karlovcu dana 01. travanj 2006. godine

Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi - Tica

Datum: 09. travanj 2006. godine

Polazak ispred prostorija kluba u 9,30 sati

Planirana ruta: Karlovac-Mostanje-Logorište-Belajske Poljice – Podvožić - Gornji Velemerić - Donji Velemerić-Selišće- Ladvenjak-Belajske Poljice-Logorište-Turanj-via cocta na Mekušje-preko drvenog mosta u prostorije kluba- povratak oko 12 sati

Planirano kilometara: 34 km

Vođa puta: Brkić Vlado

Prisutni: Jerinić Đorđe, Boris Suknaić, Zlatko Lenuzzi, Sanja Horvatić, Pastuović Stjepan, Vlado Brkić, Karlo Marić

Postalo je već tradicionalno da ne možemo krenuti na vrijeme. Ovaj puta pasti je šuplja guma prije samog starta. Uz svesrdnu pomoć tehničkog savjetnika kluba gospodina Sajevca-Saje guma je popravljena (pokrpana) i vođa puta gosp. Brkić odobrio je početak vožnje.

Krenuli smo oko 9,40. Vrijeme je idealno za vožnju i ekipa je poletjela ko jato tića tako da je pojedince trebalo malo kočit kako bi novajlija u klubu gđa. Sanja uspjela održati korak (pedalu) sa ostatkom ekipe.

Sve je bilo dobro dok je bilo ravno, međutim čim je počela uzbrdica, a to je poslije Belajskih Poljica , evo nevolje. Ekipa čak nije izdržala do gostione-odmorišta već smo bili prisiljeni stati na autobusnoj postaji u Podvožiću jer je zavladala žeđ (koja je na sreću ubrzo ugašena sa nešto bevande, gemišta i fuj vode).

Nakon kratkog ali efikasnog odmora ekipa kao preporođena kreće (nizbrdo) prema podvožiću donjem gdje se nalazi svratište, istina i bog još neotvoreno ali vrlo lijepo, gdje smo malo prisjeli, odmorili, popili ostatke gemišta i bevande dok su neki čak isfehtali i pivu od dobrog gazde. Malo smo i primezili jer bilo je malo špeka , kruha, i luka. Prava gozba.

Neki su evocirali uspomene na mladost (Pasta) i kako su se nekada davno na polju uz samu koranu igrale neke sportske igre navodno za ekipu Vjesnika igrao je i navedeni (jadne li ekipe) protiv ekipe Elektromaterijala (ekipa gazde svratišta). Korana je visoka i neki su  izjavili kako bi se valjalo i okupati, ali na sreću nitko to nije shvatio za ozbiljno.

Povratak je bio fenomenalan jer je cijela ekipa krenula od Markana s takvim elanom da smo stali već nakon 300-400 metara jer se ispriječilo neko brdo i svi su sišli sa svojih međunožnih gurala i krenuli pješice o čemu i svjedoče i slike koje se nalaze u privitku ovog izvješća.

Ponovo smo se nizbrdo stuštili kao oluja i krenuli put Karlovca. Ipak ne ide sve tako jednostavno jer je vođa puta proglasio da moramo stati u Belajskim Poljicama tj. lokalnoj praoni auta u sklopu koje se nalazi i birtija.

Tu smo imali kratki predah uz ostatke raznih pića i pokoje pivce jer neki kažu da je piva najbolji lijek za žeđ poslije naporne vožnje. Krenuli smo preko logorišta prema Karlovcu, i sve protiče u najboljem redu. Jedino se nova članica kluba Sanja žalila da je bole određeni donji dijelovi leđa pa i šire, ali je sve izdržala kako se i priliči prvoj dami kluba.

Stigli smo do prostorija kluba svi na broju kako smo i krenuli i takav uspjeh odmah smo proslavili sa litrom i vodom ili dvije, više se ne sjećam.

U Karlovcu dana 12. travnja 2006. godine

Zapisnik sastavio: tajnik kluba Zlatko Lenuzzi