Obavijesti
REDOVNE KLUPSKE VOŽNJE
Subotom i nedjeljom, s polaskom u 08,00 h iz klupskih prostorija u vojarni Luščić.
Preko Kapele i natrag
Subota ujutro osvanula je ovijena maglom (toplom) a pred klubom skupili smo se Tajnik, Riki, Dario, Bojan i ja, petorica željnih osvajanja Kapele za 2011.
Prva faza puta, vlakom do Košara, protekla je standardno uz poznatog nam prijatelja kluba i biciklista općenito, konduktera Gnoma, koji valjda i spava u vlaku. Barem smo sa strojovođama u plusu, pa i ovaj put, zahvaljujući jednom od njih, pada runda u Generalskom stolu u lokalnoj zadimljenoj pećini.
Iz Košara krećemo put Kapele, s nekoliko minuta zakašnjenja od plana, ali dobre volje veselo pedalirajući kroz dobro nam poznati Skradnik i Josipdol. Na usponu pod Modrušem, prvi predah kod izvora a onda u Modrušu uzimanje hmeljskog temeljca za juriš na vrh. Uporna magla i niska naoblaka uporno nas prate ali mi se nedamo i točno dva sata po silasku s vlaka stojimo na „vrhu“ Kapele. Slikanje pored table 888 i ostavljanje bioloških uzoraka uz cestu, uz kovitlanje oblaka par metara nad našim glavama, tradicionalno obilježavaju i ovogodišnje osvajanje Kapele.
Jezerane dolaze kao nagrada, te pored hladne pivice, čokolade s puno liža, konačno nam se ukazuje sunce. Ostavljamo Jezerane i pedalamo put Drežnice, okrijepljeni i dobre volje. Kilometri brzo prolaze u tom lijepom krajoliku i čovjek brzo ožedni. Ovaj puta utočište nam je pružila stanovita gđa Lela u svom ugostiteljskom objektu zvanom „Lika“, tik uz cestu Drežnica-Jasenak. U prezentaciji svoje ugostiteljske ponude, gđa Lela nam je otkrila da i ona nudi onu tekućinu iz mjeseca ožujka, na koju se nesrećom navukao i jedan naš, inače normalan biciklist. Za potrebe klupskog fotodokumentiranja, Tajnik se ohrabrio i naručio jednu flašu te tekućine, na naše sveopće zgražanje ali i divljenje.
Pomalo, Jasenak ostaje za nama i primiče se uspon prema Bjelskom. Svojski se bacamo na pedale i brda brzo nestaje, ali u Bjelskom otkrivamo da nam jedan avanturista fali. Tajnik. Zadnja guma ispustila je dušu na domak vrha i Tajnik nam je stigao pješke do česme gdje smo ga čekali. Nakon par prigodnih riječi za takve trenutke, timski prianjamo poslu i ubrzo smo opet u pogonu. Očito je Tajnik na sebe navukao nesreću konzumirajući onu zlokobnu tekućinu kod Lele, što će se kasnije potvrditi.
Spust iz Bjelskog protekao je bez problema i u 15.30 eto nas za stolom u jednoj piceriji u Ogulinu. Zasluženi obrok u obliku jedne jumbo pice, obične pice i lazanje brzo je nestao sa stola pokazujući kako planina otvara apetit. Zadovoljni punim želucima i cijenom od 30 kn po glavi, što svaki pravi biciklist zna cijeniti, jer mu nešto ostaje i za poputninu, izlazimo iz Ogulina put Trošmarije.
Napredujući laganim usponom koji nam otkriva prekrasan pogled na Ogulin i cijelu dolinu, ulazimo u slijedeću etapu naše turneje. Put nas vodi nizbrdo kroz očaravajuću šumu visokih i vitkih bukava, pa onda jela i smreke, uz neprestano praćenje ptičjim pjevom. Naprosto predivno. Mislim da mi je taj dio puta pokazao smisao bicikliranja, makar jedan dio.
Trošmarija, ničim izazvana dobila jezero, ostaje za nama, pa se uz, nažalost zaboravljeni dvorac u Bosiljevu, obrušavamo prema autocesti. Nakon sve one predivne prirode, pogled na buduću „industrijsku“ zonu i onu oguljenu zemlju, podsjeća me na gledanje kakve odvratne rane. I onda opet peh. Opet Tajnik i opet zadnja guma. Eto ti Lele i zle kobi. Ekipa iz pit stopa baca se na posao, a dodatnu žurbu daje potmula i sve češća grmljavina srećom iza nas. Uz malo sreće i poštenog pedaliranja, bježimo od kiše i na zasluženu okrijepu dolazimo u Jarče Polje.
Put nas dalje vodi uz Dobru preko Novigrada i Stativa , cestom koju već žmirečki možemo odvoziti, preko drvenog mosta doma u Zadobarje. Sjedeći na gajbama doma u Zadobarju, rezimiramo našu turu i jednoglasno dolazimo do zaključka, kako smo bili nagrađeni lijepim vremenom zbog naše dobre volje i želje, te iskrenog odnosa prema biciklizmu. Pa zaista, sunce nas je pratilo i čuvalo od Jezerana do Karlovca a oko nas je grmilo.
U 20.00 sati rastajemo se umorni u Karlovcu, sa poštenih i respektabilnih 145 km iza nas. Odlazimo na zasluženi odmor, jer sutra nas čeka Jaska i Crna Mlaka u organizaciji braće Koturaša, pa opet u sedla. Živjeli!
Pozdrav svim pedalama!
Vaš Mladen.
U Samobor na kremšnite
Peta i posljednja iz niza tematskih, biciklističkih turneja našeg kluba, bila je „U Samobor na kremšnite“. Ovaj put nas vremenska prognoza nije držala u neizvjesnosti, već je lijepo vrijeme privuklo nas 12-oricu na ovaj prekrasni izlet.
Turneja je započela ispraćajem našeg Tice, koji je hrabro krenuo na pohod Jadranom, preko otoka do Dubrovnika, ali tu priču će nam ispričati on kad se vrati.
Iz Karlovca smo krenuli Bojan, Janko, Dario, Dragan, Riki, Štef, Zdravko, Tajnik, Aco kao gost i ja. Prvi dio puta do Lulića, gdje su nam se pridružili Borko i Dubravko, protekao je brzo i bez problema. Ovaj put smo Krašić kao postaju preskočili i produžili do Kostanjevca, do ugodnog predaha uz potok. Pred nama se ispriječio Žumberak i dugački uspon bez dućanskih postaja, pa smo se, iskusni naravno, odmah opskrbili za slijedeći predah negdje na brdu.
Kilometri uzbrdice pomalo su se topili, uz pomoć dva kraća predaha (osjeti se kako sunce grije), uz pomoć okruženja od krasne prirode i lijepog pogleda a ponešto i uz našu upornost. Nakon napornog uspona zasluženi odmor uslijedio je pored česme (izvora) koji je odlično poslužio za hlađenje pive i sokova, a i ponekog bicikliste. Put do „vrha“ protekao je bez problema, cesta se pokazala dobra a pogled puca nadaleko.
Spust prema Samoboru je, nažalost, bio sasvim drugačiji, zapravo sve njegove čari uništila je loša cesta, prepuna rupa maskiranih igrom sjene i sunčevog svjetla koje se probijalo kroz guste krošnje drveća. Usprkos svemu, spust smo završili svi, netko s više cvokotanja zuba a netko komotno ovisno o tome kakve mu gume ima bicikl. Priroda je i s one strane, Samoborske, prelijepa, pa nije čudno da je sve bilo prepuno izletnika.
Uz još jedan kraći predah, stigli smo u Samobor s minimalnim odstupanjem od zadane satnice. Samobor (centar) je interesantan gradić pa smo upravo tamo odlučili napraviti još jednu u nizu milenijskih slika. U cik najveće žege pred biciklistima je postavljena jedna dvojba, otići na kremšnite i ispuniti cilj ove vožnje ili brže bolje doći na okrijepu u Svetu Nedjelju. Začudo nitko se nije odlučio za kremšnite te je povorka ubrzanim tempom krenula prema Sv. Nedjelji te je tako cilj ostao samo nedosanjani san.
Nakon 2 kružna toka i čuđenjem nekih članova kuda nas to put vodi, ipak smo stigli u restoran u Svetu Nedjelju. Prvo se naravno naručivalo osvježenje. Svi su dobili sok a jedino je Štef bio zadovoljan te se jednoglasno odlučilo da se više neće stajati u tom restoranu. Štef je bio toliko dobre volje da je čak pomogao krpati gumu jednom slijepom putniku biciklistu. Nakon pijuckanja soka i graha bez graha krenuli smo put Karlovca grada. Tu je opet Štef odigrao glavnu ulogu, snažno je upregnuo bicikl te smo se protegnuli kroz par kilometara. Uz kraće zaustavljanje u Desincu , zaustavili smo se i u Novakima kako bi neki članovi polizali sladoled i kako bi ispratili kolege Dubravka i Borka.
Slijedio je još malo kraći put do Karlovca gdje smo uspješno završili i ovu cjelodnevnu subotnju vožnju. Potrebno je istaknuti 3 člana pedale koji su odvalili svih 5 turneja subotom, a to su: Tajnik, Riki i Mladen. Čestitam!!!
Da nebi netko pomislio da je ovo kraj ovakvih cjelodnevnih druženja na biciklu, napominjem da nam uskoro stižu Tijelovska biciklijada i biciklijada putevima 110. brigade. A to je tek početak. Jedan cilj smo uspješno prevladali ove godine, a mnogo ih još stižu!
Izvješće sastavili: Mladen i Dario
Draganićkom šumom
(izletnička kuća u Draganićkoj šumi)
SRK PEDALA-LAGANINI organizira 28.08.2011. godine (nedjelja), za članove kluba i prijatelje-bicikliste, u suradnji s udrugom 'Zraka' iz Draganića, biciklističku vožnju:
- Draganićkom šumom -
PLAN PUTA (70 km):
| Karlovac - Šišljavić | 25 km | 08:00 - 09:20 | - 20 min odmor |
| Šišljavić - Kupčina - Lazina | 25 km | 09:40 - 11:00 | - 60 min odmor |
| Lazina - Draganići - Karlovac | 20 km | 12:00 - 13:00 |
Polazak 28.08.2011. godine u 8:00 sati, iz Haulikove ulice (caffe bar 'Libero').
Dionica kroz Draganićku šumu (Kupčina - Lazina), cca 20 km, je makadamska cesta.
Preporučaju se cross, trekking ili MTB bicikli.
Organiziran je obilazak ribnjaka Draganići, sa stručnim vodstvom.
- mapa, visinski profil -
Baščanska ploča
19.11.2011. Pedala je krenula u još jednu u nizu fenomenalnih vožnji rijetko viđenih na našem području.
Dan prije počele su završne pripreme za polazak. Predsjednik, Tajnik i ostali članovi Pedale radili su sendviče za put. Moram pohvalit sve koji su sudjelovali u pripremi i siguran sam da bi takve momke svaka punica htjela za zeta.
Sutradan 19.11.2011. u 06:30 počelo je okupljanje biciklista. Hladno, mračno i injem obasuto jutro nije ni dalo naslutiti da će dan biti tako lijep. Prolaskom kroz tunel Tuhobić napokon smo izašli iz magluštine i ugledali Sunce. Oko 9h smo stigli u Omišalj. Rekordnih 24 ljudi stiglo je početnu točku. Moram pohvalit Miku Vrbetića koji nam je ustupio kamion u koji je lako stalo 20+ bicikala.
Oko 9h krenula je nezaboravna avantura. Brzo smo stigli u Punat gdje smo malo odahnuli a i okupali u moru. Da, bilo je i takvih, nadam se samo da danas nema reumu. Zatim smo došli na prvu veliku prepreku, 4 km dug uspon. Bez nekih problema došli smo do slova A. Poslije malog odmora krenuli smo prema Jurandvoru pred crkvu Sv. Lucije, putem do tamo prošli smo pored slova L. Pošto su tamo izložili crackiranu verziju Baščanske ploče nismo ju vidjeli, nego smo skoro otišli u Zagreb u HAZU.
No ipak smo na kraju produžili dalje do Baške gdje smo malo umočili noge i opet krenuli na isto brdo koje smo prije prošli. Uspon sa Baščanske strane je mnogo teži pa smo imali i par odustajanja, takvima je Ljubo pomogao da svladaju uspon.
Na kraju smo se svi okupili u Vrbniku na trgu Kujica (kako piše na tabli). Tamo smo imali ručak, izvrstan ručak sa juhicom te šurlicama - http://www.mojarijeka.hr/vijesti/dani-surlica-u-vrbniku/
Nakon ručka i sunca je nestalo te smo polako počeli spremat stvari i bicikle u kamion. Tako smo zaključili ovaj predivan izlet na otok Krk gdje smo barem na dan pobjegli iz karlovačke magle.
Album: 19.11.2011. Baščanska ploča
Izvješće sastavio: Dario
